INTERVJU: URŠA RAUKAR

'Građanima ne pripada samo izborna nedjelja!'

14.11.2011 u 07:00

Bionic
Reading

Urša Raukar za sebe u najkraćem kaže kako je 'prvenstveno kazališna glumica, vjerna Zagrebačkom kazalištu mladih', no oni koji prate njezin angažman kad nije na 'daskama koje život znače', prepoznat će je i po drugačijim ulogama. Naime, vrlo često je bila u prvim redovima borbe za opće dobro, borbe protiv nepravde moćnika i vladavine interesima povezanih lokalnih šerifa i tzv. poduzetnika, borbe za zaštitu ljudskih i građanskih prava. Upravo stoga je i pozvana za tportal govoriti i o važnosti predstojećih parlamentarnih izbora

Iako se građani ubrzo nakon izbora znaju osjećati razočarani neispunjenim obećanjima političara koje su davali u kampanji, nužno je ponovno pozvati ih na izbore kao najvažniji dio demokratskog procesa. Završavaju li sudjelovanjem na izborima obveze građana?

Za razliku od europskih zemalja s dugom demokratskom tradicijom, mlada smo demokracija, pa smatram da su izbori izuzetno važni. Svaki su izbori od samostalnosti za mene bili iznimni i mislim da bi trebalo tako biti i ubuduće, jer se još uvijek učimo demokraciji i svojim pravima, obvezama, mogućnostima.

Građani trebaju izaći na izbore, ali mislim da imaju i pravo, pa i obavezu, korigirati stvari unutar sve četiri godine do drugih izbora. Nije točno ono što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić jednom prilikom, izrijekom i vrlo direktno, pa i pomalo bezobrazno i bahato izgovorio. Rekao je kako građani imaju svoju izbornu nedjelju i to je ono što im pripada. S tim se apsolutno ne slažem.

Slažete li se s tvrdnjom da vlast treba shvatiti kako je u službi naroda, a ne u funkciji same sebe i jedino vladanja?

Kod nas se još uvijek političare na vrhu gleda sa strahopoštovanjem, čak idolatrijski, oni to u 99 posto slučajeva ne samo prihvaćaju, nego i očekuju. A jedina istina jest da su oni isključivo servis građana, jer su se prihvatili jednog posla za opće dobro. Jednostavno rečeno – oni trebaju služiti nama, a ne mi njima. Jedini autoritet koji prihvaćam jest onaj pozitivan koji se zove poštovanje, a nastao je na konkretnim djelima i akcijama. U predizbornoj kampanji političari odjednom postanu zainteresirani za komunikaciju s građanima, dva mjeseca piju kave s njima, možete im se obratiti, možete ih zaustaviti na ulicu, a oni se slažu sa svime što kažete, sve izgleda idilično. Samim momentom dolaska na poziciju svaka moguća komunikacija u tom smislu prestaje i dolazimo do onoga što je Bandić rekao, a što većina političara i misli: Imate svoju izbornu nedjelju, izvolite zaokružiti, a ostalo – doviđenja! To se svakako treba mijenjati, i u svijesti građana i u stavu političara.

Želim bolju izvedbu demokracije

Unatoč činjenici da teško žive, na ulicama, i kad se dogode prosvjedi, malo je nezadovoljnih ljudi. Bili ste među rijetkima iz svijeta umjetnosti koja je izašla među ljude.

Izlazila sam na ulicu zato što sam mislila da je to potrebno, da to radim jer mi to Ustav omogućuje, da imam na to pravo kao građanka i nikada se nisam zbog toga smatrala ni posebnom, ni naročitom. Radila sam onako kako sam morala i drugačije nisam znala.

Svaku akciju, bez obzira na momentalni uspjeh ili neuspjeh, vidim kao zalog za budućnost i buđenje građanske svijesti koja je neophodna ovoj zemlji. Iskreno, aktivnih građana je sve više i više, a činjenica je i da demokracija u Hrvatskoj ne može od prve biti genijalna. Nije ona nigdje genijalna, samo je kod nas političari tako loše igraju. Uvijek kažem da želim bolju predstavu, bolju izvedbu demokracije i da se svi zajedno moramo boriti za to, a jedna od stvari koja će tome pomoći je sigurno i izlazak na izbore.

Ubijaju li volju u ljudima silna razočarenja koja dožive od političara?

Naravno. Nekako je generalno mišljenje da su svi političari isti. Nastojim zadržati nešto malo nade i racionalnosti, pa reći da nisu svi baš tako isti. Na žalost, u predizbornim kampanjama nismo dosegli nivo da se doista, ne samo nekolicini građana, već svima predstave programi. U kampanjama se barata ili napadanjem protivnika ili najnižim nacionalnim emocijama tipa desno ili lijevo, crvena ili neka druga Hrvatska. To s našim realnim životom nema nikakve veze, niti će nama biti bolje od crvene ili ne-crvene Hrvatske. Bit će nam bolje ako dođe netko sposoban da počne rješavati naše gospodarske probleme, no ponovno se ide na stare hrvatske podjele gdje se biračko tijelo animira na emotivnoj razini, koja je potpuno kriva i kojom se zapravo vara narod. Od tih emocija nećemo bolje živjeti, niti će se smanjiti nezaposlenost ili zaustaviti dužnička kriza.

Prevedeno na jednostavan jezik: poručujete biračima da biraju glavom, a ne srcem, odnosno razumom, a ne emocijama?

Lako je to reći, no pitanje je kako se svi građani mogu doista informirati o raznim programima i razmisliti što konkretno za njihov život znači ako na vlast dođe određena stranka. Još nismo dosegnuli taj nivo na kojem će se predizborne kampanje bazirati na sučeljavanju programa, a to bi bilo neophodno naročito u ovoj dramatičnoj gospodarskoj situaciji u kakvoj se nalazi Hrvatska. Ne vidim nikoga u predizbornoj kampanji tko je s punom sviješću i odgovornošću prema težini momenta predložio program izlaska iz krize.

Postoji li formula za spas države koja je očito u krizi?

Već više od godinu dana vjerujem da je Hrvatskoj zbog gospodarske situacije u samoj zemlji, pa u okruženju i globalno, ali i zbog ovog potpuno katastrofalnog gubitka bilo kakvih moralnih vrijednosti u ovom društvu, danas neophodna vlada nacionalnog spasa. Odgovorni političari trebali bi se dogovoriti da na vrh ove zemlje dođu najsposobniji, a ne ljudi po stranačkoj pripadnosti.

Nitko nema hrabrosti obećati krv, znoj i suze

Predizborna kampanja se, očito, svodi na poruke koje biračima nisu posve razumljive.
Da, oni nešto obećavaju, ali nisu dovoljno konkretni, precizni i jasni kad govore o situaciji u kojoj se nalazimo. Nitko nema snage reći jasno i glasno ono što mi svi znamo, a to je poruka: ljudi teško je i možemo vam obećati samo krv, znoj i suze i to dugo, ne dva mjeseca, minimum četiri godine, pa ćemo se možda početi izvlačiti iz krize.
Evidentno je i kako predsjednica Vlade ima kampanju već godinu dana. Prije nekoliko mjeseci počela je iskakati doista od svugdje, dnevno otvarati po dva-tri pogona, mosta, škole, knjižnice, a sve dok joj je stranka potonula u korupciji i kriminalu. To je nešto što se mora zakonski regulirati, jer ona koristi hrvatske resurse za svoju predizbornu kampanju, baš kao što je zagrebački gradonačelnik bio upregnuo kompletnu gradsku upravu u svoju kampanju na izborima za gradonačelnika i predsjednika Republike.

Političari često znaju reći kako im kampanja za nove izbore počinje čim se na aktualnim izborima zatvore birališta. Zapravo, vrlo često tumače demokratske stečevine na svoj način.

Ovisi što se podrazumijeva pod pojmom 'predizborna kampanja'. Navest ću ponovno primjer iz Zagreba. Milan Bandić je prije četiri godine dobio 55.000 potpisa građana protiv izgradnje na Cvjetnom trgu, protiv garaže u Varšavskoj i za proširenje pješačke zone. Nije se ni okrenuo na tu eklatantnu demokratsku činjenicu. Sada je u predizbornoj kampanji 'natandrčio' onog bahatog cvjetnog magarca i, kao, pita građane žele li da se uredi do kraja Cvjetni trg, iako je svima jasno da iza svega opet stoji investitor koji želi da mu se predvorje 'velebnih cvjetnih dvora' uredi. Odjednom Bandić, koji po anketama na ovim izborima vrlo loše stoji, kaže: ako će građani biti protiv, onda se u to neće ići. Ma, nemoj? Je li ozbiljno? Odjednom napad demokratičnosti? A što se dogodilo sa 55.000 potpisa?

Dakle, nema kampanje pune četiri godine, a novoj vlasti ne dajete ni trenutak predaha?

Ne vjerujem, dakle, da predizborna kampanja u smislu komunikacije s građanima traje četiri godine. A garnitura koja će pobijediti na ovim izborima ne bi se uopće smjela baviti samoreklamom, jer imaju jako puno vrlo ozbiljnog i vrlo odgovornog posla. Najvjerojatnije će morati napraviti neke vrlo bolne rezove kako bismo prevladali krizu i počeli bolje živjeti. Svi, a ne samo neki. Ako odgovorno, pošteno, znalački počnu rješavati nagomilane probleme našeg društva na svim razinama, predizborna kampanja im, u današnjem smislu slijepe samohvale i samoreklamerstva, neće ni trebati.