Potvrde li se privremeni i nepotpuni rezultati aktualnih izbora za zastupnike u Hrvatski sabor, Kukuriku koalicija sa 80 osvojenih zastupničkih mjesta ima 53 posto mandata u novom sazivu zakonodavnog tijela Republike Hrvatske. Bez dodatnih koalicija i bez poslijeizborne potrebe za osiguravanjem vladine većine. Riječ je o uspjehu kakav u ovom izbornom modelu koji je na snazi već četvrti izborni ciklus nije ostvario nijedan izborni akter, uključujući rezultat 3. siječnja 2000, kada su oporbene stranke na čelu sa SDP-om trijumfirale nastupajući na izborima u dvije koalicije.

Ove je godine SDP-ova koalicija izbjegla takav ishod, dok je sam SDP prvi put otkako se održavaju demokratski višestranački izbori u Hrvatskoj osvojio najveći broj saborskih mandata. Čak je i 2000. pojedinačno zaostajao za poraženim HDZ-om. Ukratko, SDP je u poziciji da prvi put od 1990. preuzme glavninu odgovornosti za politički i ekonomski smjer u kojem će krenuti Hrvatska. Uz sebe ima koalicijske partnere koji zasad ne pokazuju bilo kakav oblik značajnija soliranja, a nasuprot sebe HDZ, kojemu je jedina utjeha da povijesni poraz iz 2000. nije zamijenio još uvjerljivijim ove godine. Njegove su liste u prvih deset izbornih jedinica u Hrvatskoj osvojile 44 mandata, što uz tri mandata izborena u XI. izbornoj jedinici, kolokvijalno zvanoj dijaspora, daje utješan jedan mandat više nego prije dvanaest godina. Dakako, taj se rezultat može relativizirati koaliranjem s Hrvatskom građanskom strankom Željka Keruma, čiji dolazak u saborske klupe zajedno sa sestrom Nevenkom Bečić predstavlja dosad najbolji trgovački dogovor neke od domaćih političkih stranaka ograničena dometa. Mnoštvo aktera na hrvatskoj političkoj sceni od njih dvoje mogu naučiti barem osnove političkog pragmatizma i – maloprodaje.

Izborni rezultati nisu, dakle, donijeli nikakva veća iznenađenja u odnosu na prijeizborna ispitivanja javnog mnijenja. Raspored je ostao isti: Kukuriku koalicija potvrdila je blagu natpolovičnu većinu mandata, HDZ nije potonuo niže od rezultata 2000, dok su manje političke stranke i neovisne liste dobile predviđen ostatak. Iako se rezultat Hrvatskih laburista – Stranke rada sa šest osvojenih mandata može činiti iznenađenjem, on to nije. Tko god prati rad Dragutina Lesara od trenutka kada je napustio HNS, mogao se uvjeriti da njegova jasna politička pozicija, osobna prepoznatljivost i osnivanje stranke na vrijeme ide isključivo u pravcu veoma dobroga izbornog rezultata. I prve prave lijeve oporbe SDP-u. Isti broj mandata za HDSSB, čiji je osnivač osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš, govori pak o ratnim traumama te o poslijeratnoj pauperizaciji i ljudi i regija koje će u dobrom dijelu zemlje i dalje određivati političke preferencije. HDSSB je mogao stoga nastupiti u svim izbornim jedinicama i samo povećati apsolutni broj glasova za svoju politiku.

Na drugom kraju zemljovida Hrvatske, njezina političkog spektra i – etike našao se don Ivan Grubišić sa svojom neovisnom listom ostvarivši odličan start. Dva mandata u X. izbornoj jedinici i dolazak na sam izborni prag u susjednoj IX. izbornoj jedinici, uz solidan nastup u I. i VIII., dokaz je da su birači željni drukčijih poruka i njihovih nositelja. Je li u pitanju začetak oživotvorenja socijalno-kršćanske opcije u Hrvatskoj, teško je reći. Za takvo će što novom saborskom zastupniku, osim neprijeporne duhovnosti, trebati još jako puno praktičnosti i organizacije, što je uvijek bio najveći izazov za nove političke igrače. Usto, trebat će uvjeriti birače izvan Dalmacije da je njegova politika nacionalnog, a ne regionalnog karaktera. To je zamalo uspjelo Pliniju Cuccurinu, čija je Ladonja najnesretniji sudionik ovogodišnjih izbora jer je, iako prešavši izborni prag od najmanje 5 posto glasova, ostala izvan Sabora. Tako se VIII. izborna jedinica ponovno pokazala fatalnom za izborne aktere malo iznad izbornog praga nakon što se 2007. isto dogodilo HSU. Šteta, jer i Istra, poput cijele Hrvatske, treba alternativne opcije s obje strane pozicije vladajućih, što je IDS u svojoj biračkoj utvrdi već puna dva desetljeća. Za Ladonju se nova prilika pruža na sljedećim lokalnim izborima koji će doći jako brzo, i to u ključnom trenutku.

Ti bi izbori mogli biti nova potvrda da stranke koje su 1990-ih suodređivale hrvatsku političku scenu pripadaju političkim antikvitetima. Od svojih zvjezdanih trenutaka 1995. i 2000. HSS samo pada, pri čemu je ovogodišnje srozavanje na samo jedan saborski mandat putokaz Josipu Friščiću što ga čeka na sljedećim izborima: sudbina HSP-a Ante Đapića. Stranka braće Radić na početku 20. stoljeća bila je neusporedivo životnija i progresivnija od svoje sadašnje, od birača odbačene inačice, što je tek pravi poraz. Pravaši su, s druge strane, pokazali da je nesloga kobna i međusobno i prema biračima. Da su HSP Daniela Srba i HSP dr. Ante Starčević Ruže Tomašić, kojoj treba čestitati na povratku u Sabor, nastupili zajedno, prešli bi izborni prag u čak osam izbornih jedinica. Nakon deparlamentarizacije HSP-ov bi čelnik, u najmanju ruku, trebao pružiti ruku svojoj ideološkoj kolegici i odmah podnijeti ostavku. Hoće li to napraviti i Darinko Kosor, čiji HSLS prvi put od 1990. ostaje izvan Sabora? Višegodišnje mijenjanje strana, višestruki unutarnji lomovi te politika koja je bila konzistentna, osobito glede ekonomije, tek odnedavno, učinili su svoje. HSLS treba krenuti ispočetka, a Dražen Budiša s novim izbornim porazom, i to kod kuće, otići u zasluženu mirovinu. Među socijalnim liberalima ima pojedinaca za novi, svježi početak. Ali još više i izvan HSLS-a sličnih liberalnih stajališta.

I dok su HSS, HSP i HSLS stare stranke novog poraza, neulazak u Sabor koalicijske liste nositelja bivšeg SDP-ovca Ljube Jurčića govori o odveć heterogenoj političkoj skupini u kojoj Primorsko-goranski savez ima utjecaja samo u široj riječkoj regiji, Hrvatska radnička stranka de facto ne postoji, a Blok umirovljenici zajedno dodatno je kompromitiran umirovljeničkim statusom Lazara Grujića. Bi li Ljubo Jurčić prošao bolje da je formirao jednotematsku opciju s fokusom na svoju ekonomsku inicijativu i sve karte stavio na vlastitu ličnost? Tim više jer su ga u anketama birači ocijenili kao najpozitivnijeg političara? Odgovor ćemo saznati uskoro, kada se i gubitnici i dobitnici aktualnih izbora počnu snalaziti u novim okolnostima koje za zemlju dolaze prekasno.

Ni na odgovor na pitanje je li 4. prosinca novi 3. siječnja također nećemo čekati predugo. Ovaj je put SDP osnažen ranijim iskustvom, ali je to i HDZ, koji je najviše zainteresiran da 4. prosinca bude novi 3. siječnja. Naime, nakon prošlog se parlamentarnoga izbornog poraza HDZ oporavio već do prvih lokalnih izbora. Međutim, s novim čelnikom i novom platformom. Napadački govor Jadranke Kosor nakon evidentna mandatnog sunovrata pokazuje da se stranka ne mijenja. No to je dobro za novu vlast. Njoj pak ne odgovara da 4. prosinca bude nastavak 3. siječnja. Dok je Jadranka Kosor na čelu HDZ-a, SDP može mirno spavati. Samo da se ne uspava prema biračima čije bi nezadovoljstvo, u suprotnom, moglo biti pravi, grleni 'kukuriku' sljedeći put.